Genesis 7

1I reče Gospod Noju: uđi u kovčeg ti i sav dom tvoj; jer te nađoh pravedna pred sobom ovoga vijeka. 2Uzmi sa sobom od svijeh životinja čistih po sedmoro, sve mužjaka i ženku njegovu; a od životinja nečistih po dvoje, mužjaka i ženku njegovu, 3Također i od ptica nebeskih po sedam, mužjaka i ženku njegovu, da im se sačuva sjeme na zemlji.

4Jer ću do sedam dana pustiti dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći, i istrijebiću sa zemlje svako tijelo živo, koje sam stvorio. 5I Noje učini sve što mu zapovjedi Gospod.

6A bješe Noju šest stotina godina kad dođe potop na zemlju. 7I uđe Noje u kovčeg i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim radi potopa.

8Od životinja čistih i od životinja nečistih i od ptica i od svega što se miče po zemlji, 9Uđe k Noju u kovčeg po dvoje, muško i žensko, kao što bješe Bog zapovjedio Noju. 10A u sedmi dan dođe potop na zemlju.

11Kad je bilo Noju šest stotina godina, te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske; 12I udari dažd na zemlju za četrdeset dana i četrdeset noći.

13Taj dan uđe u kovčeg Noje i Sim i Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva i tri žene sinova njegovijeh s njima; 14Oni, i svakojake zvijeri po vrstama svojim, i svakojaka stoka po vrstama svojim, i što se god miče po zemlji po vrstama svojim, i ptice sve po vrstama svojim, i što god leti i ima krila.

15Dođe k Noju u kovčeg po dvoje od svakoga tijela, u kojem ima živa duša, 16Muško i žensko od svakoga tijela uđoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju; pa Gospod zatvori za njim.

17I bi potop na zemlji za četrdeset dana; i voda dođe i uze kovčeg, i podiže ga od zemlje. 18I navali voda, i usta jako po zemlji, i kovčeg stade ploviti vodom.

19I navaljivaše voda sve većma po zemlji, i pokri sva najviša brda što su pod cijelijem nebom. 20Petnaest lakata dođe voda iznad brda, pošto ih pokri.

21Tada izgibe svako tijelo što se micaše na zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve što gamiže po zemlji, i svi ljudi. 22Sve što imaše dušu živu u nosu, sve što bijaše na suhu, pomrije.

23I istrijebi se svako tijelo živo na zemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i ptice nebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje; samo Noje osta i što s njim bješe u kovčegu. I stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana.

24